Josipa Maras: „Lijep je osjećaj kada znaš da si stvorio nešto što su ljudi prepoznali i odlučili to privatizirati“

Published by

Ovo je jedna priča o Hercegovki Josipi Maras i njezinom divnom novom brendu custom-made zidnih tapeta. I nije to klasična priča o uspjehu, jer klasično ne ide sa Hercegovkom, ovdje su umješane boje, ideje, a ponajprije smijeh. Iako živi i radi u Zagrebu, nikad nije izgubila svoj južnjački akcenat, kao ni hercegovački smisao za humor.
A ako ste jedni od onih koji su odmah pronašli gramatičku grešku u podnaslovu, da razjasnimo, inače se piše studio, ali ne i ovaj Josipin StudiJo.

Josipa je jedna mlada, uspješna i nadasve zanimljiva osoba koja svoje ideje i zamisli već dugi niz godina prenosi na papir, počevši slikarstvom, zatim ilustracijama Marastracije, a sada i zidnim tapetama koje doista se ne mogu naći nigdje nego kod nje. Dio nje stoji u mnogim domovima diljem svijeta u obliku Marastracija koje su jedan od ljepših poklona koje možete izabrati za drage osobe, ali i tapetama koje krase mnogobrojne zidove, prije svega, hercegovačkih kuća i drugih interijera, a onda i šire.

Mislim da ne postoji osoba u Ljubuškom, ali i daleko šire koja nije poželjela tvoje tapete na svom zidu. Ali, evo, za početak možeš li nam reći kako je sve počelo, kako je tvoja mala ideja prerasla u nešto ovako veliko?

Prvo se zahvaljujem na iznošenju osobnog stava, zvuči lijepo makar me i lagali. Tapete su krenule otprilike kao i veza sa mojim mužom. Spontano, ali u početku znaš da je to – „to“. Godinama sam se bavila slikarstvom, te ilustracijama koje sam plasirala kao gotov proizvod spreman za zid. Onda su mi ti okviri bili preskučeni, pa smo se raspojasali preko cijelih zidova. Za sada nam je divno. Nemamo plan evakuacije iz tih voda.

Kako ide proces izrade jedne tapete, koliko utrošiš vremena, i čime se vodiš dok je izrađivaš?

U mojoj obitelji ne manjka ekonomista i Excell eksperta, ali mislim da ni oni ne mogu složiti formulu za računanje utrošenog vremena. Nekad se dogodi da se zvijezde smiluju, pa mi isti dan radi i inspiracija i ruka. Ali to je nekad. Prije sam znala biti tužna kada bih danima crtala, a ništa lijepo ne bi izlazilo iz moje radionice. Sada znam da su ti dani kada najviše rastemo i učimo strpljivosti, poniznosti, poštivanju i ponešto o dizajnu i slikanju. Sve te stvari koje si otkrio i naučio u tim kasnim noćnim i ranim jutarnjim satima, kasnije daju najbolji sjaj, pa nešto bljesne za tren. Uglavnom se držim rokova, ukoliko nema vanrednih situacija, ali zato se jedan layer podočnjaka trajno zaključao prst ispod zjenica.Kada su u pitanju tapete koje već imamo, proces izrade je dosta brz, to nam je uhodan posao.

Klijenti prvo dobiju vizualizaciju zida, a također i sami mogu odabrati motiv i boju. Je li ti lakše raditi kada klijenti traže nešto određeno ili kada puste tebi na volju?

Sa klijentima volim jako dobro izanalizirati što (ne)žele. Što više informacija prikupim, bolje ću posložiti „inspiration board“, što bi Ameri rekli.Za sada smo uspijevali naći zajednički jezik, bilo da je sve prepušteno meni, bilo da sam im ja samo tehnička ruka.

Tapete su vrlo brzo postale popularne, krase mnoge zidove obiteljskih kuća, kao i raznih interijera, javnih objekata. Kakav je osjećaj ući negdje (dok se još moglo) popiti kavu i gledati u svoj rad na zidu?

Lijep je osjećaj kada znaš da si stvorio nešto što su ljudi prepoznali i odlučili to privatizirati.
Ali mislim da ništa drugačiji nije osjećaj slastičara koji napravi kolač radi kojeg dijetu hladno prihvaćaš kao normalan način života, ili glazbenika koji sluša pola grada kako pjeva njegovu pjesmu, glumca kada bi išao kući, a aplauz i dalje traje, sestre i liječnike koji vide zdrave bivše pacijente. I sva druga zanimanja. Nema više ili manje vrijednih zvanja ili zanimanja, svi smo isti. Naravno da budem sretna i ponosna kada vidim svoje radove po javnim ili privatnim objektima, ali znam da treba biti i ostati ponizan, jer ja nisam napravila ništa više osim što sam iskoristila talente koji su mi dodijeljeni. To je zadaća svih nas.

Pored zidnih tapeta, u ponudi imaš i vodootporne tapete. Kako si došla na tu ideju i da li su ljudi prihvatili upravo taj oblik uređivanja kupaonice?

Ja sam lako došla na ideju, ali mom mužu je to bilo sve, samo nije lako.
Jednostavno sam imala viziju da umjetnost prošetamo i po prostorijama u koje prije nije zalazila, bar u tom obliku. Tehnološki procesi ispitivanja i istraživanja su trajali preko godinu dana, budući da na tržištu nisu postojali premazi za takvo nešto. Ugodno smo iznenađeni povjerenjem koje nam je dano od strane klijenata, i najveći strah je bio da to ne iznevjerimo.

Danas te iste tapete koristimo i u kuhinjama, umjesto pločica ili kaljenog stakla. Imaju odlična svojstva, nemaju fuge i održavanje im je jednako kao i kod već navedenih materijala.

Tvoji opisi ispod fotografija su zanimljivi i simpatični, pravi hercegovački smisao za humor. Odkud crpiš ideje za opise?

Veliko je olakšanje čuti da se ljudima sviđa moj pristup poslu, a to je da sam ja posao. Moje znanje iz marketinga, prodaje i strateškog planiranja je tanje od umirovljeničkog proračuna, tako da se ja nisam imala na što osloniti nego na sebe. Ja jednostavno napišem što mislim, bez kalkulacija. Autentičnost je nešto što će uvijek prolaziti bez obzira na stanje tržišta i trendove. Iako već duže vrijeme me kopka što sve pišem na hrvatskom, a jako puno radimo izvoz u Europu, Ujedinjene Arapske Emirate i SAD. Puno naših klijenata ne zna hrvatski, ali bojim se da ukoliko krenem udovoljavati njima, neću sebi. A to ne želim. Za sada.

Trenutno živiš i radiš u Zagrebu. Nedostaje li ti rodni grad Ljubuški, i kako provodiš dane za vrijeme korona virusa?

Moj život prije korone i sada ne bilježi veće izmjene. Ja sam inače radila od doma. Na jesen sam trebala se preseliti u svoj showroom, ali je zbog obiteljske situacije bilo bolje da ostanem još jednu godinu doma, dok mlađe dijete ne krene u vrtić. Ured je u stanu, ali dosta izdvojen od ostatka, tako da stvarno imam svoj mir. Kolegica koja sa mnom radi, sada radi od doma. Muž nije bio kući već 6 tjedana, tako da dane provodim tako da ne sjedam od posla i djece. Uskoro nam se ćaća vraća, pa što se mene tiče, neka traju i korone i karantene. Samo da nikog ne boli i da više ne trese.

Teško mi pada činjenica da su granice zatvorene i da mi je Ljubuški puno dalji od tih 500 km.

Počela sam ići u mesnicu i kupovat jaja, prije bih po to išla na autobusni kolodvor. Zajedno sa ljubičicama koje bi mi tata stavio na vrh, sa naznakom da su ubrane netom prije zatvaranja torbe. Fali mi obitelj, 4.be i tatine jagode. Ali to mi fali i kada nema korone i to ćemo nadoknaditi kada korona prođe. A prođu i jagode, što ne bi korona.

Što ćeš prvo napraviti kad popuste mjere zabrane kretanja, odnosno kako kažu naši „kad prođe ova korona“?

Kupit 20 kila mesa i organizirati roštilj. Playlistu sam već sastavila. Kad se izgrlimo, možemo dalje. Volim ja i putovanja i prirodu, ali najviše volim ljude. I najiskrenije sam zahvalna Bogu što moj život ne oskudijeva ljudima, po gabaritima srca, bilo bi ispravnije da ih nazovem ljudinama.

U ovo vrijeme mnogi ne rade, ali isto tako, mnogi su pronašli „slobodno vrijeme“ za renoviranje svojih domova. Kako korona utječe na tvoj rad, na inspiraciju, odnosno odmaraš li i ti trenutno ili ipak imaš posla preko glave?

Ja sam stan već pet puta renovirala u glavi od početka korone, ali kada mi je muž daleko, uz sve što život nosi i posao, od renoviranja mogu prijaviti samo da sam promijenila ukrasne jastučiće u dnevnoj. Ogroman broj poslova mi je otkazan, veliki projekti su stali, ali sa druge strane otvorila su mi se neka nova tržišta. Sada jako puno radimo obiteljskih kuća, više nego ikad. Skoro svaku noć, kada uspavam djecu sjedim u uredu i crtam do 1 ili 2 u noći. Nitko me ne tjera, osim želje jer i poslije slabe žetve treba sijati. Kako sam već navela, moje ekonomsko znanje nije bogato. Ali meni intuicija govori da se sada stvara i radi za dane kada ćemo moći pričati o uspjehu. Sada se radi sa srcem, a svi znamo da su to najbolje investicije bez obzira što nam prognozirali. Svjesna sam da nas čeka teško razdoblje, ali mislim da je moja vjera u boljoj kondiciji od straha. Jadna ti sam ako me sad iznevjeri.

I za kraj, na koji način klijenti mogu naručiti tapete, koji je proces, i kako se kreću cijene tapeta?

Vrlo je jednostavno. www.studijo.co

Tu su sve informacije i kontakti, slobodno neka se jave , zovu ili pišu.

Izvor: Vrisak.info

Categorised in:

This post was written by user